nikom ni riječi...

17.07.2008., četvrtak

opet isto

čitan ove svoje postove napisane prošlog ljeta i mislin sa kako se ništa nije promijenilo. opet godišnji provodim u stanu, skoro da nigdi ne iden. ne da mi se ništa. jedva da se pokrenem. kad se natjeram na nešto onda guram, ali dok se pokrenem... ajme.

u biti, ima jedna promjena. iman godinu više.

- 21:01 - Komentari (3) - Isprintaj - #

25.11.2007., nedjelja

još jedna tužna nedilja. doma san cili dan, vrime je šugavo, nigdi se nisan makla. prisilila san se barem da napravim dosta posla kojeg san donila doma za priko vikenda, ostalo mi je još nešto za večeras. sad moran izać u jednu posjetu, al uopće mi se ne ide. u pitanju je jedan rođendan na kojemu će biti 5 bračnih parova s djecom i ja. još jedan u nizu takvih. većinom su to ljudi koji se bave istim poslom ko i ja tako da iman s njima o čemu pričati, ali zgrči mi se želudac kad se sitin na koliko san dječjih i odraslih rođendana u zadnjih 10 god bila i svaki san put bila sama.

a ovo moje društvo "solera" s kojima se intezivno družim, s kojima izlazim... među njima je i onaj u kojeg san (bila?) zaljubljena zadnjih 6 miseci. bila??? nisan ni sama sigurna. mislin da su mi se nekidan otvorile oči. on je mlađi od mene 5 god u kronološkom i jedno 15 god u "stvarnom" tijeku vremena. to je osoba s kojom iman najviše zajedničkih razmišljanja od svih ljudi koje san upoznala u mojih 37 god, ali, kako je jedna moja prijateljica lipo jučer rekla, jedino nam nije zajednički pogled na život. u smislu da bi mi nešto kao zajedno... kontate me? ma teško se danas izražavan. depresija, južina...

kad smo se upoznali, u početku san negirala sve šta san osjetila prema njemu. a osjetila san. al on me je iz večeri u večer gledao, prijateljica, jedna sad već bivša, ali to je za neki drugi post, mi je to isto tako iz dana u dan naglašavala... pa san sebi priznala... a onda sna ga upoznala i naprosto se oduševila. mislin da san nekidan uspila nabrojati 2 ili 3 stvari u kojima se on i ja ne slažemo. 2-3!!! nevjerojatno, mislila san. on je Taj. al eto, ima bit da nije. nije Taj nego je Neki Tamo, očito. prije neku večer je jednu curu gledao onako kao mene tih prvih dana. sa mnom nije ništa poduzeo, nikad me ni na kavu nije pozvao. a opet, mislin da san mu draga, al očito ne onako kako san se nadala. u biti me je to njegovo gledanje s drugom osvjestilo. nisan osjetila ni ljubomoru ni zavist. na čemu da joj zavidim? na pogledima? pa imala san ih.

mislim da je nezreo, iskreno. mislin da ne zna prepoznati što mu se nudi. a znam šta govorim, jer nikad do sad nisan mislila da san baš ja idealna za nekoga tipa koji mi se sviđa! baš nikada! a ovaj put jesan. eto, priznajem. znam da je to djetinjasto i pubertetsko razmišljanje, ali jesan. on nije jednostavan tip, svi koji ga poznaju su mi to rekli, a i on sam. i teško je naći nekoga tko bi bio s nekim tako kompliciranim ko on. al opet, meni nije tako kompliciran, kontate? jer je sličan meni, jer znam kako razmišlja. kad razgovaramo, jedno drugom nadopunjujemo rečenice. nedavno je na pitanje jedne poznanice o nečemu samo mahnuo rukom prema meni, nasmijao se i ne pogledavši me, nekako kao da je sramežljiv i rekao: nek ti ona reče... ova me je začuđeno pogledala...

jednom je jedna prijateljica u našem društvu zaspala jer smo on i ja o toliko stvari pričali i toliko se u svemu slagali da ona, kako mi je posli rekla, jednostavno tu nije imala šta reć. pa je zaspala.

ne znam više ništa, nisan cila svoja. toliko razočarana, toliko ubijena u pojam. svaki vikend izlazim, baš svaki, stalno san među ljudima u kafićima, u klubovima, koncerti, kina, kazalište, povremeno i putujem... a ne sićan se kad san nekog privukla, kad mi je zadnji put netko prišao sa željom da me upozna. msilim prije 2 ili 3 god. nisan ružna, ok izgledan, moderna san, samostalna, obrazovana, elokventna. stvarno, ali stvarno san ok žensko. i uvik sama. uvik, uvik, uvik.


- 15:22 - Komentari (3) - Isprintaj - #

19.11.2007., ponedjeljak

tu san

pomislila san... iden napisat dvi-tri riči, ima bit da nekome i falin. al, sve mi se čini da više vi falite meni. dugo nisan pisala i sad san osjetila potribu. skupilo mi se a prije san već poprilično utlačila, pa ću sad malo tlačit vas. opet. za promjenu.

jevim se uskoro s malo više riči...
- 21:07 - Komentari (1) - Isprintaj - #

12.08.2007., nedjelja

stvarno mi je loše
svi mi govore: drž se i proći će
ali neman se za šta držat. i ne prolazi.
ništa, ali baš ništa ne postoji u mom životu čemu bih se radovala. nisan izašla iz kuće već par dana, otkazala san sve dogovore. totalno mi je postalo isprazno visiti po kavama, ić na plažu, izlazit naveče uvik na ista mista, viđat iste ljude. većinu vrimena šutim, iako san poznata po brbljavosti. neman više šta reć. ništa mi se novo nije dogodilo, mogu samo reciklirat ono staro, a to je i meni već dosadilo, ne želin druge umarat time.
imala san planove za ovo lito. tribala san negdi otputovat na par dana s 2 prije, ali je jedna otkazala pa onda ni druga nije tila. nisan se makla iz Splita cili cilcati godišnji. nigdi. nitko me nije posjetio, sve je palo u vodu.
a lito je tako lipo počelo. kad se samo sitin 6. miseca, koliko san nada polagala u onaj susret, koliko li san samo zajedničkih tema našla s njim, koliko san guštala... pa ti pogledi... i opet ništa.
ne mogu više ovako, ljudi moji, a ne znam kako drukčije. iz godine u godinu upoznavat nove ljude, pronaći tu i tamo nekoga tko mi se svidi, a onda od toga ništa ne bude. prokleta san, znan da jesan, čak mislin da znan i zašto. al toliko san propatila u životu, toliko san suza isplakala, liječila se od depresije, dugo mi je tribalo, ali postala san jača. al ništa mi ta jakost ne znači kad ti se snovi ne ostvaruju, kad želje postaju smiješne čak i meni samoj. rugam se sebi kako se uopće usuđujem poželjeti nekog. zar se nisan opametila. očito nisan i to će me do groba pratiti.
ništa neman, osim posla. neman stan, neman auto, neman ni približno velika primanja da to ostvarim. neman obitelj, neman više ni zdravlje. ništa.
neman ljubav, već san desetljeće sama.
molim vas, ako uopće želite nešto komentirat, nemojte mi pisat da izdržim, prebrodim, da će bit bolje. jer se onda samo ponadam, a bolje mi nije. pa mi je onda još gore
molim vas, samo to ne.

- 14:19 - Komentari (11) - Isprintaj - #

15.07.2007., nedjelja

nisan pisala ima par miseci. i šta se dogodilo u međuvremenu? pa, recimo da bih mogla izvuć neke postove od prije godinu dana i promijenit pokoji detalj i eto...

dakle, ništa novo. povijest se ponavlja. u biti, jučer sam na Oprah čula: ne ponavlja se povijest, mi je ponajvljamo. ponavljam li ja neku jednu te istu grešku? mislim da jesan. ali ne znam koju!!

upoznali smo se preko prijatelja. sjećam se kako ke buljio u mene, druge cure u društvu skoro i nije pogledao. mislila san na prvi pogled da je puno mlađi od mene, da je djetinjast... par san se tjedana borila sama sa sobom da si priznam koliko mi je godio taj njegov pogled. sreli smo se još par puta u prolazu, svaki san put dala sve od sebe da to zanemarim. pa san odustala. od tada se često srećemo. u početku je zaista izgledalo da ga zaniman, čak i više nego on mene. pogledi, postupci. nakon par takvih dužih susreta čudila san se zašto ništa ne poduzima, mogao je. jednom me je samo pozvao da idem s njim nešto obavit, išla sam, proveli smo sami 2 sata i opet ništa. bila san zbunjena, ali san shvatila da se ponovilo isto šta mi se ponavlja već nekoliko godina za redom. upoznam tipa koji me zanima, zanimam i ja njega, al čim me malo bolje upozna-povuče se. a zašto ovoga izdvajam? pa zato jer nisan nikad u životu srela nekoga tko mi je toliko sličan! o svemu, ali baš o svemu imamo isto mišljenje. nevjerojatno. rekla mi je prijateljica da kad je ona s nas dvoje u drušvu da joj čak bude neugodno jer nas dvoje jedno drugome nadopunjujemo rečenice, nastavljmo si misli, upotrebljavamo iste izraze, smijemo se istim šalama... kako bi lako bilo bit s takvom osobom... ta mi je prijateljica rekla da joj dođe da stane isprid njega, uvati ga za ramena i dobro prodrma. i zaviče: pa jes ti ćorav??? nemojte mi pisat da krenem prva. dala san ja njemu do znanja šta osjećam. nisan mu rekla direktno, ali sve je shvatio, vjerujem da je. jedan moj prijatelj koji inače uopće ne primjećuje takve stvari ni kad se događaju njemu, ovo moje je primijetio.

u čemu je moj problem?? iman milijun prijatelja, dva milijuna poznanika, al neman partnera. rođena san s greškom? s manom koje nisan svjesna? ili san je svjesna ali je ne želin priznat??
i još me nešto muči. zašto mi je Bog stavio na put takvu osobu? koja mi se sviđa i izvana i iznutra, koja teži onome čemu i ja, koja se zgraža na isto na šta se zgražam i ja??? stavio mi je još jednom na put onoga kojeg ne mogu imati. kao da to nije učinio već toliko puta, kao da me nije iskušao, kao da dovoljno puta nisan proplakala. sad plačem dok ovo pišem, noje mi to prvi put danas, plačem jer ne mogu više živjeti sama, osjećati se bezvrijedno, iako znam da vrijedim. mutno mi je sve pred očima, ne znam ni šta tipkam, ni zašto, ni kakve koristi od ove moje ispovjedaonice na netu, ne znam ni zašto postojim, čemu uopće ovaj život kad sam toliko tužna, stalno sam tužna i sama i nesretna sam... ne sramin se to reć. nisan od onih žena koje žele to, ja želim nekoga tko će me voljeti. eto, želim njega, a on mene ne. i šta sad? opet čekat da me prođe? znam ja kako se to radi, nije mi prvi put, ali ne mogu ga niti izbjeći jer imamo iste prijatelje, krećemo se u istom društvu. počnem li ga izbjegavat, morat ću izbjegavat i mnoge druge ljude do kojih mi je stalo. to mi se tek ne čini pametno. ipak san toliko prisebna da znam da to nije rješenje. a šta je? probala sam razmišljat u stilu: pa dobro, ne može mi biti nešto više, ali želim ga ko prijatelja u svome životu.al to funkcionira kratko, ne može se baš lako tako nešto glumit. ili može??

- 17:17 - Komentari (8) - Isprintaj - #

09.04.2007., ponedjeljak

radost
kolači
čokolada
debela
sretna


dakle...

ČOKOLADA i KOLAČI su moja velika RADOST.
bit ću DEBELA i SRETNA.


čisti haiku
- 22:42 - Komentari (5) - Isprintaj - #

30.03.2007., petak

vjerojatno po prvi put u životu izlazin vani samo radi sebe. iden tamo di mi se sviđa s ljudima koji su mi ok i radin šta oću. iman 36 a ponašan se ko da mi je 26.
uvik san imala "nekoga" ko mi je bija napet, koga san tila vidit, na koga san mislila dok bih se sređivala... ma znate šta oću reć. sad neman. i to mi je nekako olakašavajuće, nema pritiska. doduše, malo je zeznuto to šta mi se nitko ne sviđa, pitan se jel sve u redu sa mnom. nisan navikla da je tako. al valjda tako triba bit.
zato sad iden obuć suknjicu i košuljicu i lipe šuze i ... iden van.

- 20:17 - Komentari (2) - Isprintaj - #

26.03.2007., ponedjeljak

kad dobijen plaću ( a to je tek 02. jer je 01. nedilja) kupit ću si:

- čokolino
- čokoladu
- večeru s ekipon s posla
- puding od vanilije (više kom, onaj od Vindije)
- kavu, nekoliko vrsta, onih u kesicama šta se promišaju s vodon i mlikon
- raznoraznih jogurata
- veliki kufer
- još jednu čokoladu
- lak za nokte
i još ću si svašta kupiti.

- 18:15 - Komentari (1) - Isprintaj - #

21.03.2007., srijeda

stvarno san mislila napisat post

a onda san pročitala par blogova, složila par pasijansa i... sad san spremna za krevet

laku noć

- 21:20 - Komentari (4) - Isprintaj - #

11.02.2007., nedjelja

samo za B.C.

uzela san neki odmor. dal da to tako nazovem?

sve je počelo prije oko mjesec dana kad san počela čistit svoj prostor. bacala san u škovace sve šta ne koristim a stalno je tu negdi, na dohvat ruke. izlizano rublje i čarape, stare papire, kalendare, rokovnike... ma stvarno svašta. nisan to napravila u 1 dan. trajalo je i još traje to moje čišćenje prostora oko sebe. nakon par tjedana san shvatila da to nije ono šta mi treba. u biti je, ali nije dovoljno. shvatila san da mi je potriba očistit sebe, a to se najprije manifestiralo čišćenjem okoliša. logično. lakše je očistit ormar nego dušu.

sljedeći korak je da san se povukla doma. a u tome mi je pomogla kiša. jednostavno san stavila veto na kafenisanje svakodnevno vulgaris, tako da san u zadnjih 8-9 dana na kofi sila samo jednom i to sama. baš nekako želin bit sama. bolje mi je bit sa sobom nego s mnogim drugima.

iman tu i jedan problem. osjećam, dakle, potribu povuć se na kratko iz tog nazovidruštvenog života, ali ne sasvim, ne zavuć se u kuću. moran nać mjeru. dobro, trenutno mi je mjera da ne iden nigdi, ali proći će to s kišom. pa kako onda srezati to kad iman baren 10 poziva na kavu tjedno koji potječu od mojih prija, poznanica, kolegica... koju da otkantam? a ne otkantam li niti jednu, onda će svaka doć na red jednom misečno. tada bi svaka kava trajala 5 sati, jer toliko mi vremena treba da odjednom ispričam sve šta mi je na duši bilo u zadnjih nekoliko tjedana i da poslušan šta se njima DOGAĐALO. njima se , naime, DOGAĐA dok ja ja RAZMIŠLJAM.

želim prestat razmišljat.

dobro, neke mogu odradit i 3u1. kolegice, recimo.


vratimo se na čišćenje. danas san očistila banj, jučer kužinu i tinel, soba mi je ok još od nove godine, jer mi je to ujedno i radni prostor, a čišćenje san počela od njega i redovito ga čistim i dalje. sva roba je opeglana. nokti su lakirani, kosa isfenirana. odradila san kupku s maskom na licu 2 puta u 3 dana. za posao san spremna. da, čak san i ručak napravila za sljedeća 2 dana.

sve je čisto, al nikako da očistim ono šta trebam. ili možda i čistim, ali ne primjećujem? možda i neman baš puno za čistit?

e, sad san pretjerala...

- 22:02 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< srpanj, 2008  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Srpanj 2008 (1)
Studeni 2007 (2)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)
Travanj 2007 (1)
Ožujak 2007 (3)
Veljača 2007 (1)
Siječanj 2007 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

šutnja je zlato

Linkovi